/ Maša Štrbac /
Suvremene rasprave o kulturi dominantno obilježava problem participacije u kulturi – kultura se prepoznaje kao prostor izgradnje i komuniciranja zajedničkih vrijednosti, prije svega kroz umjetnost kao barem načelno slobodnu, kritičku i kreativnu djelatnost. No u svijetu umjetnosti, koji ima svoje nositelje, aktere i pokrovitelje, sudjeluje tek manji dio društva. O tome govore upozoravajuće statistike o broju pročitanih knjiga, o pohađanju kazališnih predstava ili posjetu muzejima i galerijama te se svi akteri na kulturnom polju potiču da svoje aktivnosti usmjere na tzv „razvoj publike“. Istraživački projekt Understanding everyday participation – articulating cultural values (http://www.everydayparticipation.org/ ) problemu participacije u kulturi prišao je na drugi način, pošavši od šire definicije kulture kao socijalizacijske prakse kroz koju se u socijalnoj interakciji uspostavljaju vrijednosti i oblikuje identitet društvene grupe. Voditelj projekta Andrew Miles, prof. sociologije na Sveučilištu u Manchesteru i suradnici, u razdoblju od 2012. do 2018. godine proveli su niz terenskih istraživanja u nekoliko sela i gradova u Engleskoj i Škotskoj s ciljem da ustanove kako, u čemu i gdje ljudi sudjeluju, koje motive i značenja vezuju uz sudjelovanje, kako se zajednice formiraju, povezuju, dijele ili obnavljanju kroz sudjelovanje i koliki je značaj mjesta u tom procesu. Ovdje donosim sažetak i zaključke dijela istraživanja provedenog u Peterculteru (ili Culteru), selu na rubu grada Aberdeena u Škotskoj.

Peterculter je zanimljiv zbog industrijske povijesti (u njemu je do 1980-ih bila tvornica papira koja je zapošljavala 600-tinjak radnika), zbog geografskog položaja (između grada s jedne i šume s druge strane) te demografskog profila stanovništva koje čine starije generacije starosjedilaca i mlađi, u pravilu imućniji pridošlice koji su ovdje doselili zbog novopokrenute industrije nafte i plina u okolici. Oni najveći dio dana provedu na poslu te postoji opasnost da se nekad živo industrijsko mjestašce pretvori u spavaonicu. Nova industrija snažno, mada posredno, utječe na sve aspekte života u naselju: strukturira obiteljski život, podiže troškove smještaja i cijene nekretnina, povećava ekonomske i socijalne nejednakosti među stanovništvom, a sve to utječe na mogućnosti i karakter sudjelovanja u društvenim i kulturnim aktivnostima u naselju.
U okviru istraživanja provedena su dva ciklusa intervjua u 30 domaćinstava. Razgovori su bili usmjereni na osjećaj pripadnosti i identiteta kod sugovornika, njihove životne pripovijesti i kako vide svoje sudjelovanje u zajednici. Mještani u Peterculteru sudjeluju u nizu aktivnosti obiteljskog ili lokalnog karaktera. Neformalne, svakodnevne aktivnosti kao kuhanje, vrtlarenje, objedovanje van kuće i posjeti prijateljima su važan dio jačanja društvenih veza i afirmacije kulture susjedstva. Velik dio njih imaju hobije koji zahtijevaju razvijene vještine, poput obrta, tradicionalnog plesa, kreativnog pisanja. Posao u velikoj mjeri uvjetuje način provođenja slobodnog vremena, ne samo u smislu trajanja i resursa koje imaju na raspolaganju za slobodne aktivnosti, nego i njihove posebne interese. Sudjelovanje u društvenim aktivnostima mijenja se s godinama i s obzirom na to kako pojedinci zasnivaju obitelji, suočavaju se s bolestima, ulaze u mirovinu. Rjeđe takve promjene bude nove interese, a češće se postojeći interesi modificiraju, smanji se njihov intenzitet ili se sudjelovanje prilagodi godinama i fizičkoj i mentalnoj spremnosti. U pogledu sudjelovanja u institucionalnim oblicima kulture, interes za tradicijsku kulturu je češći među starijima a kazališne i likovne umjetnosti ili glazba „konzumiraju“ se podjednako u kulturnim ustanovama u gradu kao i u privatnom ambijentu dnevnog boravka ili spavaće sobe putem TV-a, interneta ili pak u seoskoj vijećnici. Velik dio mještana kao vrijednost života u naselju ističu mogućnost boravka na otvorenom i druge kvalitete koje pruža život na selu s jedne strane i blizina gradskih sadržaja s druge. Tu su i lokalne šetnje, ljepote krajolika (rijeka Dee i pogled na brežuljke u okolici) te stara željeznička pruga. Relativna udaljenost sela potiče povezivanje među stanovništvom i snaženje lokalnog identiteta, mada postoji zabrinutost da će se on izgubiti s odlaskom starijih generacija i zatvaranjem trgovina i drugih lokalnih sadržaja. Internet i društvene mreže koriste sve generacije i u velikom intenzitetu. Oni im dozvoljavaju da prevladaju prostorne udaljenosti te komuniciraju i sudjeluju u kulturi na daljinu, ujedno podržavajući njihove svakodnevne navike, aktivnosti i odnose.

Snažan lokalni identitet koji je ukorijenjen u industrijskoj povijesti mjesta s elementima seoske kulture održava se djelovanjem klubova i društvenih centara u mjestu – za mnoge, oni su izvor društvenog i kulturnog kapitala, potiču duboka prijateljstva a ponekad i nesuglasice i razočarenja. Klub radnika bivše tvornice papira u svom redovnom programu ima živu glazbu, društvene plesove, nagradne igre, kuglanje, biljar i sl. http://www.cultermillclub.com/ Seoska vijećnica je prostor u vlasništvu mještana koji njome upravljaju na volonterskoj osnovi. U njoj svoje probe održava lokalna kazališna skupina, tu se organiziraju tjelesne vježbe i igraonice za najmanje, plesni tečajevi, badminton, pilates, igra se bridž. U dvorani se može popiti jutarnja kava, u njoj se održavaju lokalni sajmovi, dječji rođendani i proslave, povremeno i vjenčanja. https://www.facebook.com/cultervillagehall/
Družeći se s korisnicima, istraživači su ustanovili kako su mještani iznimno posvećeni stvaranju i održavanju takvih dijeljenih, sudioničkih prostora i ulažu velike napore da za njihov rad osiguraju kakvu takvu potporu (zasad bez većeg uspjeha). Velik dio vremena i energije ulažu u volontiranje koje obuhvaća različite aktivnosti, od održavanja zajedničkih objekata, preko pečenja kolača za čajanke, do sudjelovanja u radu lokalnih organizacija. Kod nekih je zamjetan volonterski zamor, kao i osjećaj krivnje da ne mogu sudjelovati u mjeri u kojoj bi željeli ili se to od njih očekuje. Fleksibilno radno vrijeme, rad navečer, briga o djeci i određeno usko definiranje volontiranja znače da ono više nije dostupno svakome, barem ne u onom obliku kako se volontiranje tradicionalno razumijeva.
Sve opisano pokazuje kako mještani jednog sela uz rub grada, mimo institucionalne kulture, koju kao publika više ili manje „konzumiraju“, imaju vlastitu, lokalnu kulturu u kojoj gotovo svakodnevno sudjeluju i s kojom se snažno poistovjećuju. Također, pokazuje kako je sudjelovanje kao takvo, a ne određena aktivnost koju opisujemo kao kulturnu, presudno za društveno povezivanje i artikulaciju zajedničkih vrijednosti. Umjesto promoviranja jedne (nacionalne) kulture kako ju razumiju intelektualne elite možda bismo trebali zagovarati pluralizam kultura različitih društvenih grupa koje svoj sustav vrijednosti kreiraju kroz socijalnu interakciju unutar lokalnih okvira gradske četvrti, naselja, kluba i slično. U prilogu: tradicionalan nastup gajdaškog sastava iz Petercultera i okolice, 2019. godine:
Naslovna fotografija: © Alan Findlay: Peterculter / CC BY-SA 2.0
Comments are closed.