Ena Janković: Hodali su, hodat će

Dana 16. studenog 2018. u prostorima Kulturnog centra Eurodoma u Osijeku otvorena je izložba Hodali su, hodat će mlade osječke umjetnice Ene Janković, zaključni dio programa Umjetničkog pojmovnika javnog prostora u toj godini.

Umjetnica je kroz srpanj i kolovoz 2018. godine boravila na osječkom trgu Ante Starčevića subotom i nedjeljom prijepodne, razgovarajući s prolaznicima koji imaju iskustva s migracijama i pažljivo prikupljajući građu za izložbu – iznošene cipele i s njima povezane priče i iskustva. Svi su bili pozvani da sudjeluju i zajedno s autoricom ispričaju priču o fenomenu koji je u dnevnopolitičkim izvještajima rijetko predstavljen iz insajderske perspektive.


Cipele. One nose svoju priču. Gazili smo vodu, vatru, blato, kamen. Gazili vrijeme. Noga pamti. Cipela bilježi.
Toplo pozivam sve građanke i građane grada Osijeka na sudjelovanje u umjetničkoj intervenciji u javnom prostoru i to tako da donesu – cipele. Jedini uvjet je da su nošene ili iznošene, a mogu biti vlastite ili tuđe, pripadati starima i mladima, studentima i umirovljenicima, radnicima i radnicama ili kućanicama, službenicima, umjetnicima, sportašima, znanstvenicima, školarcima… Svima onima koji su napustili ili napustile Osijek, ili se pak vratili, koji imaju iskustva s iseljavanjem i doseljavanjem. 
Obraćam se svima vama koji želite nešto reći s time u vezi.
Donesite nam svoje prohodane priče, priče onih koji nisu tu, priče onih koji odlaze, priče onih koji se vraćaju. Pozivam vas da podijelite svoja iskustva i razmišljanja.
Cipele koje donesete bit će arhivirane i memorirane, a riječi pažljivo zabilježene. Vaše cipele i priče će postati glas, skulptura i poruka.

Dragi Osječani, prepustimo cipelama da pričaju naše priče.

Ena Janković i prijatelji/ce

Akcija u javnom prostoru Osijeka dočekana je s oprezom; naime, danas je ovakav direktan oblik komunikacije zamijenjen onim posredničkim, a činjenica da interes za ovu temu i materijal dolazi iz umjetničke motivacije i želje da producira konstruktivan umjetnički rad, nesvakidašnja je. Međutim, ubrzo se publika naviknula na ovaj prizor, a razgovori koje su Osječani i Osječanke vodili s umjetnicom postajali su sve otvoreniji, specifični i kritični.

Reagirajući na njezin poziv, neki građani/ke su se samonicijativno javljali i dogovarali predaju cipela i izvan predviđenih termina. Čin u kojem ih građani i građanke Osijeka dobrovoljno daju umjetnici na korištenje, zajedno sa svojim mislima, željama i iskustvima, posjeduje transformativnu snagu i rezultira artefaktima koji tvore narativ unutar kojeg svaki par predstavlja jednu do sada neispričanu priču. Rad u cjelini usmjerava na promišljanje aktualnog migracijskog trenda, obuhvaćajući pritom veliki broj glasova različitog predznaka, i obraćajući se podjednako umjetničkoj i ne-umjetničkoj publici kod koje želi potaknuti autorefleksiju u odnosu na predstavljenu temu.

Pored skulpturalne instalacije koja objedinjuje sve prikupljene cipele, izložba obuhvaća i ručno izrađenu i ispisanu knjigu – svojevrsni inventar sudionika i dnevnik umjetničkog procesa. Prelistavanjem knjige posjetitelj dobiva uvid u paletu motiva, težnji, razmišljanja svojih sugrađana, što mu omogućuje da fenomen iseljavanja sagleda iz insajderske, gotovo poetske perspektive i u odmaku od dnevno-političkog konteksta u kojem je ova tema podložna manipulaciji. Osječani i Osječanke su, malo po malo, dijelili svoje priče i iskustva s umjetnicom, te je kroz dva mjeseca prikupljeno preko dvjesto pari cipela i jednako toliko priča. Cipele su umjetničkom obradom dobile novo lice, sve su one ravnopravne, baš kao i riječi koje su njihovi vlasnici razmijenili s umjetnicom, a koje su pažljivo zapisane. 

Izložba je realizirana uz pokroviteljstvo Grada Osijeka i u partnerstvu s Muzejom likovnih umjetnosti Osijek. Za Projekt Umjetnički pojmovnik javnog prostora u okviru kojeg se produciraju radovi mladih hrvatskih umjetnica i umjetnika Umjetnička organizacije Otvoreni likovni pogon 2018. godine  ima podršku Ministarstva kulture RH, Zaklade Kultura Nova i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

foto: Ivana Škvorčević