U Društvenom domu Držimurec-Strelec šestu je godinu zaredom održana osnažujuća radionica LUME CARA ĂJ ĂM NJENČIM – SVIJET JE PREDA MNOM VI. Tijekom četverodnevnog programa sudionici su kroz metodu 4M Storytellinga i forum kazalište razvijali komunikacijske vještine, kreativno izražavanje i kritičko promišljanje o obrazovanju, vlastitim iskustvima i društvenim preprekama s kojima se susreću. Program je okupio desetero djece – pet dječaka i pet djevojčica – a radionicu su vodili romski edukatori i aktivisti Rosa Oršuš i Siniša Senad Musić iz organizacije ROM.HR.
Prvi dan radionice bio je usmjeren na upoznavanje sudionika, izgradnju grupne kohezije i stvaranje sigurnog prostora za rad. Program je započeo igrama imena, kratkim predstavljanjima i dinamičnim grupnim aktivnostima koje su poticale međusobno povezivanje i opuštanje sudionika. Nakon toga uslijedilo je zajedničko definiranje pravila rada i načina komunikacije unutar grupe.
U nastavku rada otvorena je tema obrazovanja kroz razgovor o željenim srednjim školama i budućim zanimanjima. Sudionici su zatim sudjelovali u aktivnostima grupne kohezije i kreativnim zadacima poput igre kipova, u kojoj su vlastitim tijelima prikazivali scene povezane sa školom i svakodnevicom obrazovanja. Kroz ove aktivnosti sudionici su počeli promišljati vlastita iskustva obrazovanja i dijeliti ih s grupom.
Drugi dan radionice započeo je nastavkom rada na temama otvorenima prethodnog dana. Provedene su aktivnosti usmjerene na razvoj sposobnosti promišljanja iz različitih perspektiva. Kroz nove zadatke sudionici su poticani da prepoznaju različite društvene i obrazovne uloge te razmišljaju izvan okvira vlastitog neposrednog iskustva.
Nakon toga, sudionici su predstavili domaću zadaću od prethodnog dana kroz koju su identificirali prepreke za upis u željeno obrazovanje. Kao najčešću prepreku navodili su slabiji školski uspjeh, nakon čega je uslijedila zajednička analiza mogućih uzroka poput nedostatka podrške, poteškoća u učenju, jezičnih barijera i smanjene motivacije. Ovaj dio rada poslužio je kao važna podloga za daljnji razvoj kazališnih scena u formi forum teatra. Zatim je nastavljen je rad na osobnim pričama, njihovom strukturiranju kroz grupni rad te kazališnim vježbama rada s tijelom i glasom. Sudionici su postupno prelazili iz osobnog iskustva prema oblikovanju scenskih prikaza, a dan je zaključen uvodom u forum kazalište i razradom prvih scena.
Treći dan radionice započeo je jutarnjom refleksijom tijekom koje su sudionici izrazili potrebu za većim brojem aktivnosti koje uključuju pokret, tijelo i scenski rad. Sukladno tome, program je prilagođen njihovim interesima i potrebama; dan je nastavljen fizičkim i vokalnim zagrijavanjem kroz različite kazališne igre i vježbe koncentracije, osvještavanja tijela u prostoru te rada na izražavanju kroz pokret i glas. Cilj ovih aktivnosti bio je opuštanje sudionika, podizanje energije i priprema za intenzivniji scenski rad.
Nakon zagrijavanja, predstavljen forum teatar kroz konkretne primjere i situacije, a kao motivacijski i edukativni element predstavljeni su i pozitivni primjeri obrazovnih uspjeha unutar romske zajednice, uključujući Severina Lajtmana i Rosu Oršuš. Kroz razgovor o njihovim iskustvima sudionici su poticani na promišljanje mogućnosti obrazovanja i života izvan okvira vlastitog neposrednog okruženja.
Središnji dio dana bio je posvećen radu na predstavi „Lakši put“, pri čemu su uvježbavane predscena i prve tri scene koje tematiziraju obrazovanje u Međimurju. Poseban naglasak stavljen je na razvoj glumačkih vještina, prirodnosti i izražavanja, ali i na obradu tema romske povijesti, identiteta i stereotipa.
Kroz scenski rad sudionici su razgovarali o razlikama između romskog i bajaškog jezika, simbolima romskog naroda te povijesnim iskustvima Roma tijekom Drugog svjetskog rata, o kojima često ne uče unutar formalnog obrazovanja.
Prve tri scene predstave pratile su obrazovni put učenika kroz osnovnu školu – od prvog razreda i problema segregacije, preko prelaska u mješoviti razred i suočavanja s razlikama u razini znanja, do osmog razreda i problema ranog napuštanja školovanja te smanjenih očekivanja okoline. Nakon svake scene provedena je refleksija tijekom koje su sudionici povezivali prikazane situacije s vlastitim iskustvima. Posebno je istaknuta važnost romskog pomagača u obrazovanju sudionika, kao i prisutnost segregacije i ranog napuštanja školovanja.
Četvrti dan radionice sudionici su upoznati s metodom 4M digitalnog pripovijedanja, koja je kombinirana s forum teatrom u radu na predstavi „Lakši put“. Kroz analizu likova, odnosa među njima i razvoja pojedinih scena sudionici su promišljali uzroke i posljedice različitih situacija te mogućnosti promjene njihovih ishoda.
U radu na prvoj sceni ponovno je istaknuta važnost pomagača u nastavi u obrazovanju romske djece, posebno zbog poznavanja jezika i konteksta iz kojeg učenici dolaze. Sudionici su kao moguće pozitivne promjene prepoznali veću uključenost učitelja u komunikaciju s učenicima te važnost kvalitetnijeg predškolskog obrazovanja i boljeg poznavanja hrvatskog jezika prije polaska u školu.
Druga scena predstave otvorila je pitanje odnosa između romskih i neromskih učenika te uloge nastavnika u prepoznavanju i sprječavanju diskriminacije. Sudionici su naglasili važnost reakcije škole i edukacije o diskriminaciji.
Treća scena izazvala je najveći interes sudionika jer se bavila razlozima odustajanja od školovanja. Kao ključni problemi prepoznati su vršnjačko nasilje, nedostatak podrške, materijalne poteškoće i emocionalni faktori, pri čemu su sudionici pokazali sposobnost povezivanja osobnih iskustava s društvenim okolnostima.
Tijekom dana nastavljen je rad na uvježbavanju scena, a kao aktivne pauze korištene su edukativne i kazališne igre usmjerene na razvoj komunikacije, izražavanja i neverbalnog scenskog rada.
Na kraju dana obrađene su i dodatne scene koje tematiziraju diskriminaciju, stereotipe i smanjena obrazovna očekivanja prema romskim učenicima, nakon čega je radionica završila izvedbom objedinjene predstave „Lakši put“.
Tijekom radionice, ostvareni su postavljeni ciljevi te je LUME CARA ĂJ ĂM NJENČIM – SVIJET JE PREDA MNOM VI doprinijela osobnom i obrazovnom osnaživanju sudionika. Kroz participativne metode i kazališni rad sudionici su razvili razumijevanje vlastite situacije i mogućnosti djelovanja unutar obrazovnog sustava.
