Kilowatt festival je festival suvremenog kazališta u malom mjestu Sansepolcro u Toskani, čija je specifičnost i prepoznatljiva vrijednost da u njemu dio predstava odabiru mještani naselja. Festival je 2003. godine pokrenula grupa mladih kazalištaraca ujedinjenih u udruzi CapoTrave s idejom da to bude festival posvećen suvremenom eksperimentalnom kazalištu i mladim umjetnicima-cama. S razvojem festivala, koji je 2006. proširen na novih šest općina u tom kraju, rodila se ideja o Vizionarima. Umjetnički ravnatelj Festivala Luca Ricci pozvao je prvu grupu građana i građanki da se uključe u selekciju predstava za festival. Grupu je nazvao Vizionari i u njenom su se sastavu našli ljudi različitog stručnog profila koji se kazalištem nikad nisu profesionalno bavili niti su bili u bližem dodiru sa suvremenom kazališnom scenom. Rad Vizionara rezultirao je odabirom pet predstava za izdanje festivala 2007. godine, Od tada do danas Vizionari djeluju u promjenjivom sastavu od uglavnom 30-tak mještana koji se regrutiraju spontano, prema iskazanoj volji i interesu. Svake godine, od studenog do svibnja, oni u manjim grupama ili individualno pregledavaju video-zapise 300-tinjak predstava suvremenog kazališta pristiglih na natječaj, najčešće u izvedbi mladih i još neafirmiralnih kazališnih skupina, te kroz tjedne susrete i razgovore filtriraju predstave koje ulaze u uži izbor. Između njih svi članovi grupe na kraju odaberu desetak predstava koje ulaze u službeni program festivala.
Uključivanje lokalne zajednice u selekciju predstava izraz je uvjerenja da suvremeno kazalište može i treba komunicirati sa širom publikom. Nije toliko riječ o selekciji koliko o vježbanju sudjelovanja u umjetničkom procesu i načinu da se javnost vrati kao činilac u dinamici nastanka predstave. Kazalište nije paralelna stvarnost nego proširenje ili nastavak egzistencijalnih promišljanja u kazališnom mediju te treba biti dostupno svakome. Suprotno vjerovanju da eksperimentalni formati i umjetnička istraživanja koja odstupaju od uobičajenih formi ne mogu biti zanimljiva široj publici, Vizionari dokazuju kako je moguće realizirati fetival koji će biti popularan i široko prihvaćen a da pritom ne podlegne trivijalizaciji i banalizaciji.
U osnovi, riječ je o povjerenju u moć rasuđivanja i emocionalnu zrelost svakog čovjeka. Umjesto da se mještane prvo uvede u jezik suvremenog kazališta prepušta im se da sami ovladaju njime kroz praksu gledanja i međusobne razgovore o predstavama. Zasuti ogromnom količinom “materijala” koji im je isprva nepoznat, oni se kroz tu šumu slika, zvukova i tekstova moraju sami probiti, uspostaviti neki poredak i vrijednosni kriterij te ga obrazložiti svojim kolegama u grupi. Kroz tu argumentaciju osvještavaju stavove u podlozi svojih sudova, sučeljavaju ih sa drugima, sličnima ili drugačijima, i primorani su istražiti u sebi razloge zbog kojih im se pojedina predstava sviđa ili ne sviđa. Povod je to da se zađe u vlastitu nutrinu i istraži najdublje temelje određenih preferenci, te poticaj da se one možda preispitaju. Nakon pojedinih izvedbi priređuje se okrugli stol sa svim uključenima, autorima i izvođačima kao i mještanima-selektorima, o tome kako su doživjeli predstavu i što o njoj misle. Kazališni kritičar Renato Palazzi, prepoznaje u tim razgovorima najvažniji dio Festivala.
Iz projekta Vizionari proizašao je europski projekt Be SpectACTive koji se od prosinca 2014. provodi u kontinuitetu, a od 2018. u njega je uključeno 15 europskih zemalja (u Hrvatskoj je partner festival Perforacije).
Više na: http://www.kilowattfestival.it/
Comments are closed.